Odvojeno prikupljanje i uporaba bio-otpada u bioplinskom postrojenju – primjer dobre prakse

Zbrinjavanje otpada problem je s kojim se ljudski rod susreće na svakodnevnoj bazi. U globaliziranom svijetu svakodnevno povećanje količina otpada stvara prijetnju kvaliteti okoliša, utječe na zdravlje ljudi i veliki je problem u lokalnim i regionalnim zajednicama. Održivo gospodarenje otpadom zasniva se na postupcima koji su usmjereni na smanjenje, sakupljanje, kompostiranje i oporabu, recikliranje i zbrinjavanje te primjenu načina postupanja s otpadom na način koji je održiv, uz sudjelovanje svih razina javne vlasti (države, županija, gradova i općina). Diljem svijeta biorazgradivi otpad na odlagalištima otpada glavni je čimbenik generiranja stakleničkog plina metana (Schuh et al, 2016.). Politika gospodarenja otpadom regulirana je u EU kroz nekoliko zakonodavnih okvira od kojih su najznačajnije Direktive 97/C76/01, 74/442/EEC, 1999/31/EZ, 2008/98/EZ. Svaka od direktiva govori da se s otpadom mora postupati na način da ne predstavlja rizik za vodu, tlo, zrak, floru ili faunu, bez stvaranja buke i smrada, odnosno bez utjecaja na okoliš u smislu promjene krajobraza.

Republika Hrvatska se nalazi u procesu uspostave sustava održivog gospodarenja otpadom koje proizlaze iz Ugovora o pristupanju EU i europskih Direktiva koje su zakonodavni akti kojima se utvrđuje cilj koji sve države članice moraju ostvariti.

Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, čl. 4), biološki razgradivi otpad je otpad koji se može razgraditi biološkim aerobnim ili anaerobnim postupkom. U istom članku Zakona bio-otpad se definira kao biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda, a komunalni otpad kao otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede i šumarstva.

U članku 24. Zakona navodi se da je najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se smije odložiti na svim odlagalištima u Republici Hrvatskoj u odnosu na masu biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1997. godini, 35 %, odnosno 264.661 tona do 31. prosinca 2020.

Svrha i cilj rada je ukazati na značaj odvojenog prikupljanja bio-otpada u jedinicama lokalne samouprave te na primjeru dobre prakse prikazati njegovu uporabu u bioplinskom postrojenju kao jedno od rješenja za postupno smanjivanje količine otpada na odlagalištima diljem Republike Hrvatske i smanjivanje negativnih efekata koje otpad ima na okoliš.

Materijal i metode

Rad se bavi provedbom pilot projekta odvojenog sakupljanja bio-otpada u kućanstvima i stanovima s ukupno 40 stambenih jedinica, kojeg provodi komunalna tvrtka Darkom d.o.o. u suradnji s Gradom Daruvarom, tvrtkom SLK Projekt d.o.o. Zagreb, (bioplinsko postrojenje Hercegovac) i konzultantskom tvrtkom ConsultAre iz Vrbovca. Trajanje projekta je 90 dana. bio-otpad iz kućanstava prikuplja se u biorazgradive vrećice izrađene na bazi kukuruznog škroba te se jednom tjedno odvozi na bioplinsko postrojenje u Hercegovcu gdje se koristi kao ko-supstrat u anaerobnoj digestiji za proizvodnju bioplina. Tijekom provedbe projekta pratile su se tjedne i mjesečne ukupne količine prikupljenog bio-otpada te prosječne količine po stambenoj jedinici i po stanaru. Sadržaj uzorkovanih vrećica s bio-otpadom razvrstavan je u tri osnovne frakcije:

• Voće i povrće
• Ostaci hrane
• Ljuske od jaja, talog od kave i kruh

Laboratorijskom analizom tri reprezentativna uzorka bio-otpada izračunat je prosječni bioplinski potencijal koji iznosi 70 m3/toni svježeg bio-otpada.

Prije početka provedbe pilot-projekta obavljena je edukacija stanara stambenih jedinica uključenih u projekt, izrađen je informativni letak i postavljena informativna ploča s podacima o projektu, te je izrađen edukacijski video.

Rezultati i rasprava

U skladu s direktivama EU i s njima usklađenim zakonskim propisima i Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017-2022. koji u prvi plan stavlja sprječavanje nastanka otpada, ponovnu uporabu, recikliranje i kompostiranje, kao i odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu, u Gradu Daruvaru je pokrenut pilot projekt odvojenog prikupljanja bio otpada u kućanstvima i stanovima na jednoj lokaciji s 40 stambenih jedinica s ukupno 96 stanara i njegovog korištenja kao ko-supstrata za anaerobnu digestiju u bioplinskom postrojenju u Hercegovcu. Ovaj pilot projekt prvi je primjer pozitivne suradnje između jedinica lokalne samouprave i privatnih bioplinskih postrojenja.

Voća i sur. (2014.) navode da je biorazgradljiva frakcija komunalnog otpada, kao njegov najveći dio, jedan od najvećih izazova u održivom gospodarenju otpadom te da se je Europska unija obvezala smanjiti udio biorazgradljivog dijela komunalnog otpada za 65 % do 2020. godine. Sukladno tome, autori navode da bi jedinice lokalne samouprave trebale osigurati odvojeno skupljanje biorazgradljive komponente iz komunalnog otpada na svom području te što prije realizirati uspostavu Centara za gospodarenje otpadom u sklopu kojih su predviđeni biološki postupci obrade bio-otpada.

Prema podacima iz Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. procijenjene količine proizvedenog bio-otpada iz komunalnog otpada se od 2012. godine ne mijenjaju te u prosjeku iznose oko 530.000 tona. Udio bio-otpada u miješanom komunalnom otpadu iznosi 37%, a utvrđen je temeljem procjene sastava miješanog komunalnog otpada. Uzimajući u obzir navedeni udio i količine odloženog miješanog komunalnog otpada, dolazi se do zaključka da se na odlagalištima otpada u RH godišnje odloži gotovo 500.000 tona bio-otpada, od čega se procjenjuje da je oko 380.000 tona otpada od hrane. Prosječno se odvojeno sakupi oko 11% ukupno proizvedenog bio-otpada, odnosno 58.300 tona, od čega se tek polovica proslijedi na oporabu (kompostiranje, anaerobna digestija).

Prema sakupljenim podacima tjedne količine prikupljenog bio-otpada kretale su se od 0,52-1,56 kg po stanaru, odnosno od 1,25-3,75 kg po stambenoj jedinici, dok je na mjesečnoj bazi to iznosilo od 500-700 kg.

Najučinkovitiji način smanjenja otpada od hrane u okviru hijerarhije gospodarenja otpadom je usredotočenost na preventivne aktivnosti. Takve radnje uključuju sprečavanje da hrana postane ili se karakterizira kao otpad (Papargyropoulou i sur., 2014.). Manje otpada od hrane vodi većoj učinkovitosti, višoj ekonomskoj produktivnosti i smanjenju emisija stakleničkih plinova koji doprinose klimatskim promjenama. Čak 7% globalne emisije stakleničkih plinova nastaje zbog otpada od hrane. Iako je prevencija otpada od hrane otprilike deset puta učinkovitija nego da se on biološki obrađuje po nastanku, sa stajališta učinkovitosti resursa važno je otpad od hrane koji ipak nastane odvojiti i biološki obraditi (Hansen, 2011.).

S obzirom na činjenicu da u RH postoje samo dva centra za gospodarenje otpadom, a ostali su u fazi pripreme, postavlja se pitanje na koji način riješiti problematiku bio-otpada. Jedno od mogućih rješenja je uspostava suradnje jedinica lokalne samouprave s vlasnicima bioplinskih postrojenja. S obzirom da 52,38 % hrvatskih županija (uključujući i Grad Zagreb) ima na svome području jedno ili više bioplinskih postrojenja, bio-otpad bi se mogao regionalno dovoziti od strane komunalnih društava, te time obuhvatiti cijelu RH. Upravo ovakvim načinom suradnje može se postići win-win situacija za sve dionike procesa. Korištenje bio otpada u anaerobnoj digestiji doprinosi smanjenju korištenja energetskih kultura za tu namjenu, čime se poboljšava održivost samih bioplinskih postrojenja i smanjuje negativan učinak korištenja energetskih kultura na proizvodnju i korištenje stočne hrane. Trenutačno u RH operativno radi 40 bioplinskih postrojenja, dok su neka u izgradnji.

Zaključak

Provedbom pilot projekta odvojenog prikupljanja bio-otpada u kućanstvima i stanovima u Gradu Daruvaru i njegove oporabe u bioplinskom postrojenju Hercegovac daje se doprinos uspostavi održivog sustava gospodarenja komunalnim otpadom koji će omogućiti ispunjenje ciljeva Plana za gospodarenje otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. godine kojim je predviđeno da od ukupne količine proizvedenog bio-otpada 40 % ili 201 116 t bude odvojeno prikupljeno do kraja 2022. godine.

Literatura

• Hansen, O. J. (2011): Food waste in Norway in a value chain perspective, Östfoldforskning.
• Schuch, A., Morscheck, G., Lemke, A., Nelles, M. (2016): Bio-Waste Recycling in Germany – Further Challenges. 5th International Conference on Solid Waste Management, Procedia Environmental Sciences 35 (2016) 308-318, https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1878029616301001.
• Voća, N., Kufrin, J., Ribić, B., Krička, T., Kučar Dragičević, S., Požgaj, Đ. (2014): Gospodarenje i energetska oporaba biorazgradljivog dijela komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj, 49. hrvatski i 9. međunarodni simpozij agronoma, Dubrovnik, eProceedings, 26-35.
• Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. godine. https://www.mzoip.hr/doc/plan_gospodarenja_otpadom_republike_hrvatske_za_razdoblje_2017-2022_godine.pdf.
• Papargyropoulou E., Lozano R., Steinberger J.K., Wright N., bin Ujang Z. (2014): The food waste hierarchy as a framework for the management of food surplus and food waste. J. Cleaner Prod. 76, 106–115.
• Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13; 73/17, 14/19), https://www.zakon.hr/z/657/Zakon-o-odr%C5%BEivom-gospodarenju-otpadom.