Kako JRLS unazađuju gospodarenje biootpadom u RH?
U Hrvatskoj, tema upravljanja biootpadom sve više postaje ključna u kontekstu ostvarivanja ciljeva kružnog gospodarstva i smanjenja ekološkog otiska. Nažalost, unatoč jasnim smjernicama iz Europske unije o nužnosti oporabe biootpada i smanjenja količine otpada na odlagalištima, lokalne i regionalne jedinice često predstavljaju značajne prepreke implementaciji tih politika. Na primjeru jednog mog klijenta, koji vodi bioplinsko postrojenje, možemo vidjeti kako administrativne prepreke i stroga tumačenja zakona usporavaju, a ponekad i potpuno onemogućuju napredak na ovom području.
Pravni okvir i relevantni zakoni pravilnici i akti
Naš klijent suočen je s izazovom dobivanja dozvole za gospodarenje otpadom, iako njegovo postrojenje već posjeduje uporabnu dozvolu za proizvodnju električne energije, koja uključuje sve tehničke zahtjeve za takvu infrastrukturu. Međutim, u postupku očevida lokacije za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom postavljeno je pitanje specifične uporabne dozvole za postupak skladištenja biootpada prije oporabe, prema subjektivnom tumačenju službenika iz članka 33. stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21). Ovaj članak nalaže da postrojenje mora imati odgovarajući akt za uporabu, što netko tumači kao obvezu da treba postojati posebna uporabna dozvola za svaki vid djelatnosti, čak i ako infrastruktura tehnički zadovoljava sve kriterije. Sukladno članku 33. stavku 2. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21), uvjet za ishođenje dozvole za gospodarenje otpadom jest da podnositelj raspolaže građevinom s važećim aktom koji dozvoljava uporabu, u skladu s propisima o gradnji. ). Nadalje, Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) propisuje izdavanje uporabne dozvole temeljem tehničkih karakteristika građevine, a ne namjene specifične djelatnosti u kojoj građevina može imati sekundarnu ulogu, kao što je gospodarenje otpadom.
Važno je naglasiti kako niti jedno bioplinsko postrojenje u Republici Hrvatskoj, nema izdanu uporabnu dozvolu specifično za oporabu biootpada, već su uporabne dozvole izdane u okviru primarne energetske namjene.
Potrebe za oporabom biootpada u bioplinskim postrojenjima i zakonska obveza prema EU direktivama
Hrvatska se, sukladno EU direktivama, obvezala smanjiti količinu biootpada odloženog na odlagališta i povećati kapacitete za njegovu oporabu. U Republici Hrvatskoj se godišnje generira oko 500.000 tona biootpada, od čega se svega 4,47% (22.341 tona) oporabi putem anaerobne digestije u bioplinskim postrojenjima (Izvješće o komunalnom otpadu za 2023., Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije iz rujna 2024. godine). Ovakva infrastruktura u bioplinskim postrojenjima direktno doprinosi smanjenju emisija stakleničkih plinova, povećanju energetske učinkovitosti i smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima.
Šira važnost promjena za gospodarenje biootpadom
Kao država koja ima obvezu uskladiti svoje okolišne politike s ciljevima EU-a, Hrvatska bi modernizacijom zakonskog okvira omogućila veću oporabu biootpada i smanjenje otpada koji završava na odlagalištima. Bioplinska postrojenja pružaju ključne prednosti koje obuhvaćaju ekološke, energetske i ekonomske dimenzije. Prilagođavanje zakonodavstva omogućilo bi jednostavnije upravljanje i olakšalo održivu praksu, čime bi se osigurala višestruka korist za okoliš, društvo i gospodarstvo.
S obzirom na sve navedeno, važno je da zakonodavni i upravni okvir prepozna korisnu ulogu koju bioplinska postrojenja imaju u gospodarstvu i zaštiti okoliša. Nažalost, svojevoljno tumačenje zakona koje zahtijeva posebne dozvole za svaki segment djelatnosti, bez uvažavanja tehničkih i infrastrukturnih karakteristika postrojenja, dodatno opterećuje poslovne subjekte i usporava ekološke napore Hrvatske.
Potreba za oporabom biootpada u bioplinskim postrojenjima i zakonska obveza prema EU direktivama
Hrvatska se, sukladno EU direktivama, obvezala smanjiti količinu biootpada odloženog na odlagališta i povećati kapacitete za njegovu oporabu. U Republici Hrvatskoj se godišnje generira oko 500.000 tona biootpada, od čega se svega 4,47% (22.341 tona) oporabi putem anaerobne digestije u bioplinskim postrojenjima (Izvješće o komunalnom otpadu za 2023., Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije iz rujna 2024. godine). Ovakva infrastruktura u bioplinskim postrojenjima direktno doprinosi smanjenju emisija stakleničkih plinova, povećanju energetske učinkovitosti i smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima.
Šira važnost promjena za gospodarenje biootpadom
Kao država koja ima obvezu uskladiti svoje okolišne politike s ciljevima EU-a, Hrvatska bi modernizacijom zakonskog okvira omogućila veću oporabu biootpada i smanjenje otpada koji završava na odlagalištima. Bioplinska postrojenja pružaju ključne prednosti koje obuhvaćaju ekološke, energetske i ekonomske dimenzije. Prilagođavanje zakonodavstva omogućilo bi jednostavnije upravljanje i olakšalo održivu praksu, čime bi se osigurala višestruka korist za okoliš, društvo i gospodarstvo.
Bioplinska postrojenja kao infrastruktura za oporabu biootpada ispunjavaju nekoliko važnih ciljeva
Ekološki ciljevi: Proces anaerobne digestije smanjuje odlaganje biootpada na deponijima, čime se smanjuju emisije metana i doprinosi smanjenju onečišćenja tla i podzemnih voda.
Energetski ciljevi: Pretvorbom biootpada u bioplin proizvodi se obnovljiva energija, čime se smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima i povećava energetska sigurnost zemlje.
Ekonomski ciljevi: Proces oporabe biootpada u bioplinskim postrojenjima generira višekratnu korist kroz proizvodnju energije i potencijalno vraćanje nusproizvoda poput digestata u poljoprivredne svrhe, čime se zatvara krug kružnog gospodarstva.
Kontraproduktivne administrativne prepreke EU direktivama
S obzirom na sve navedeno, važno je da zakonodavni i upravni okvir prepozna korisnu ulogu koju bioplinska postrojenja imaju u gospodarstvu i zaštiti okoliša. Nažalost, svojevoljno tumačenje zakona koje zahtijeva posebne dozvole za svaki segment djelatnosti, bez uvažavanja tehničkih i infrastrukturnih karakteristika postrojenja, dodatno opterećuje poslovne subjekte i usporava ekološke napore Hrvatske.
Kako bi se izbjeglo ovakvo administrativno usporavanje, predlažemo da se korisnost postojećih uporabnih dozvola za energetsku djelatnost prizna kao dovoljan temelj za skladištenje prema uvjetima i kriterijima iz Pravilnika o gospodarenju otpadom (NN 106/22), odnosno oporabu biootpada u bioplinskim postrojenjima. Na taj način bi se eliminirale nepotrebne administrativne barijere koje ne doprinose stvarnoj sigurnosti ili kvaliteti procesa, a ometaju postizanje ciljeva EU o smanjenju otpada i povećanju oporabe.
Zašto je ovakvo tumačenje zakona problematično?
Ovakva interpretacija zakonskih odredbi ima višestruko negativan učinak:
Usporavanje razvoja kružnog gospodarstva – Bioplinska postrojenja imaju kapacitet i tehnološke mogućnosti za oporabu velikih količina biootpada, no zbog administrativnih barijera, samo mali postotak otpada prolazi kroz ovaj proces. Prema zadnjim podacima, samo 4,47% biootpada u Hrvatskoj završava u bioplinskim postrojenjima, dok ostatak završava na odlagalištima.
Povećanje troškova za operatere – Operateri bioplinskih postrojenja suočavaju se s dodatnim administrativnim i financijskim troškovima jer su prisiljeni prolaziti kroz složene procedure kako bi zadovoljili zahtjeve službenika, bez stvarnog jamstva da će im biti odobrene tražene dozvole.
Nepotpuno korištenje infrastrukture – S obzirom na tehnološke mogućnosti koje bioplinska postrojenja već posjeduju, ovakva tumačenja ograničavaju njihovu punu operativnost. Umjesto da služe kao ključni objekti za oporabu otpada i proizvodnju obnovljive energije, njihova funkcija ostaje nepotpuno iskorištena.
Zastoj u postizanju ekoloških ciljeva – EU ciljevi nalažu smanjenje količine otpada na odlagalištima i povećanje oporabe biootpada. Ovakvim tumačenjem zakona Hrvatska riskira neuspjeh u ispunjavanju preuzetih obveza prema EU, što može imati dugoročne posljedice za nacionalne okolišne politike.
Prijedlog rješenja: Prilagodba administrativnih procedura
Fleksibilnije tumačenje zakona – Uporabna dozvola za energetsku djelatnost trebala bi se priznati kao odgovarajuća za skladištenje biootpada ukoliko se zadovolje svi uvjeti i kriteriji iz Pravilnika o gospodarenju otpadom (NN 106/22), čime bi se smanjile proceduralne barijere i ubrzala primjena ekoloških rješenja.
Poboljšanje komunikacije između industrije i administrativnih tijela – Jasniji dijalog između operatera i nadležnih tijela omogućio bi bolje razumijevanje potreba i ciljeva, stvarajući proaktivnu suradnju koja doprinosi održivosti.
Podrška postizanju EU ciljeva – Ako JRLS i administrativna tijela žele doprinijeti ciljevima EU i podržati održivi razvoj, nužno je smanjiti administrativna opterećenja koja usporavaju prijelaz na kružno gospodarstvo.
Zaključak
Administrativne barijere koje sprječavaju bioplinska postrojenja da istovremeno skladište biootpad i proizvode energiju kontraproduktivne su za ciljeve kružnog gospodarstva i održivog razvoja. Prilagodba zakonskog okvira kroz fleksibilnija tumačenja ili integraciju postojećih dozvola smanjila bi prepreke koje usporavaju oporabu biootpada u Hrvatskoj. Da bi JRLS i nadležna tijela uistinu pridonijela održivom razvoju, nužno je stvoriti pravni okvir koji podržava rad bioplinskih postrojenja i omogućava njihovo potpuno iskorištavanje u svrhu održivog gospodarenja biootpadom.
Kako bi se izbjeglo ovakvo administrativno usporavanje, predlažemo da se korisnost postojećih uporabnih dozvola za energetsku djelatnost prizna kao dovoljan temelj za skladištenje prema uvjetima i kriterijima iz Pravilnika o gospodarenju otpadom (NN 106/22), odnosno oporabu biootpada u bioplinskim postrojenjima. Na taj način bi se eliminirale nepotrebne administrativne barijere koje ne doprinose stvarnoj sigurnosti ili kvaliteti procesa, a ometaju postizanje ciljeva EU o smanjenju otpada i povećanju oporabe.