Korištenje nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3 kao sirovine za proizvodnju bioplina u bioplinskom postrojenju Gradec

1. Uvod

Nove su tehnologije proširile mogućnosti uporabe nusproizvoda životinjskog podrijetla ili od njih dobivenih proizvoda na velik broj proizvodnih sektora, a posebno za stvaranje energije. Međutim, uporaba tih novih tehnologija može predstavljati zdravstvene rizike koje je također potrebno svesti na najmanju moguću mjeru. Stoga su Uredbama 1069/2009 i 142/2011. definirana pravila i procedure koje je potrebno provoditi kako bi se izbjegli zdravstveni rizici.

Bioplinsko postrojenje Gradec koje je izgrađeno 2012. godine u svojoj je osnovi tehnološki najmodernije bioplinsko postrojenje u Republici Hrvatskoj s obzirom na broj i vrstu sirovina, te načina prerade nusproizvoda koji se koriste za proizvodnju bioplina.

Isto tako poštivanjem strogih EU Uredbi, ishođenjem Rješenja o korištenju nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 2 i 3, implementacijom HACCP studije, utvrđivanjem sljedivosti za svaki dovezeni spremnik nusproizvoda i stalnim nadzorom Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, provedbom konstantnih mikrobioloških analiza sukladno navedenim Uredbama, navedeno postrojenje zakonski smije koristiti navedene nusproizvode za proizvodnju bioplina. Isto tako bioplinska postrojenja koja imaju ishođeno Rješenje o korištenju nusproizvoda životinjskog podrijetla smiju koristiti prema definiciji iz EZ Uredbe 1069/2009 „dobivene proizvode” znači proizvodi dobiveni putem jedne ili više obrada, pretvorbi ili faza prerade nusproizvoda životinjskog podrijetla u ovlaštenom pogonu.

Za potrebe Uredbe EZ 1069/2009 primjenjuju se sljedeće definicije:

„nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači čitava tijela ili dijelovi tijela životinja, proizvodi životinjskog podrijetla ili drugi proizvodi dobiveni od životinja, koji nisu namijenjeni prehrani ljudi, uključujući jajne stanice, zametke i sjeme.

Materijal kategorije 3. uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

(a) trupove i dijelove zaklanih životinja ili, u slučaju divljači, trupove ili dijelove trupa ubijenih životinja, a koji su primjereni prehrani ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, ali nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga;

(b) trupove i sljedeće dijelove koji potječu od životinja koje su zaklane u klaonici i na temelju ante-mortem pregleda ocijenjene su prikladnima za klanje za prehranu ljudi, ili tijela i sljedeće dijelove divljači ubijene za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice:

1. trupove i dijelove životinja koji su ocijenjeni neprimjerenima za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, ali koji nisu pokazivali nikakve znakove bolesti koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje;
2. glave peradi;
3. kože, uključujući obreske i slične otpatke, rogove i papke, uključujući članke prstiju, karpalne i meta karpalne kosti, tarzalne i meta tarzalne kosti: — životinja osim preživača za koje je potrebno testiranje na TSE, i — preživača koji su testirani s negativnim rezultatom u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 999/2001;
4. svinjske čekinje;
5. perje

(c) nusproizvode životinjskog podrijetla dobivene od peradi i lagomorfa koji su zaklani na gospodarstvu, kako je navedeno u članku 1. stavku 3. točki (d) Uredbe (EZ) br. 853/2004, a koji nisu pokazivali nikakve znakove bolesti koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje;

 (d) krv životinja koje nisu pokazivale nikakve znakove bolesti koje se putem krvi mogu prenijeti na ljude ili životinje, dobivena od sljedećih životinja koje su zaklane u klaonici nakon što su na temelju ante-mortem pregleda ocijenjene prikladnima za klanje za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice:

6. životinja osim preživača za koje je potrebno testiranje na TSE, i ii. preživača koji su testirani s negativnim rezultatom u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 999/2001;

(e) nusproizvode životinjskog podrijetla dobivene proizvodnjom proizvoda namijenjenih prehrani ljudi, uključujući odmašćene kosti, čvarke i mulj iz centrifuge ili separatora prilikom prerade mlijeka;

 (f) proizvode životinjskog podrijetla ili hranu koja sadrži proizvode životinjskog podrijetla koji više nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga ili zbog poteškoća tijekom proizvodnje ili pogreške na ambalaži, ili zbog prisutnosti drugih nedostataka koji ne predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja;

(g) hranu za kućne ljubimce i hranu za životinje životinjskog podrijetla, ili hranu za životinje koja sadrži nusproizvode životinjskog podrijetla, koja više nije namijenjena prehrani životinja iz komercijalnih razloga ili zbog poteškoća tijekom proizvodnje ili pogreške na ambalaži, ili zbog prisutnosti drugih nedostataka koji ne predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja;

(h) krv, placentu, vunu, perje, dlaku, rogove, obreske kopita i sirovo mlijeko koje potječe od živih životinja koje nisu pokazivale nikakve znakove bolesti koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje;

(i) akvatične životinje i dijelove tih životinja, osim morskih sisavaca, koje nisu pokazivale nikakve znakove bolesti koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje;

(j) nusproizvode životinjskog podrijetla dobivene od akvatičnih životinja koje potječu iz objekata ili pogona koji proizvode za prehranu ljudi;

(k) sljedeći materijal dobiven od životinja koje nisu pokazivale nikakve znakove bolesti koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje:

1. oklope rakova s mekim tkivom ili mesom;
2. sljedeći materijal dobiven od kopnenih životinja: — nusproizvode iz valionica, — jaja, — nusproizvode jaja, uključujući ljuske,

iii. jednodnevne piliće ubijene zbog komercijalnih razloga;

(l) akvatične i kopnene beskralježnjake, osim vrsta patogenih za ljude ili životinje;

(m) životinje i dijelove životinja iz redova Rodentia i Lagomorpha, osim materijala kategorije 1. iz članka 8. točke (a) podtočaka iii., iv. i v. i materijala kategorije 2. iz članka 9. točaka (a) do (g);

(n) kože, kopita, perje, vunu, rogove, dlaku i krzno koje potječe od uginulih životinja koje nisu pokazivale nikakve znakove bolesti koje se mogu putem tih proizvoda prenijeti na ljude ili životinje, osim onih iz točke (b) ovog članka;

(o) adipozno tkivo životinja koje nisu pokazivale nikakve znakove bolesti koje se mogu putem toga materijala prenijeti na ljude ili životinje, a koje su zaklane u klaonici nakon što su na temelju ante-mortem pregleda ocijenjene prikladnima za klanje za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice;

(p) ugostiteljski otpad, osim onoga iz članka 8. točke (f)

1.1. Prihvatni bazen za svinjsku gnojovku i suhe supstrate

 Gnojovka se crpi iz spremnika gnojovke farme (250 m3 ) tlačnim cjevovodom u pokriven prihvatni bazen. Prihvatni bazen je pokrivene armiranobetonske izvedbe i u cjelini je ukopan u teren. Na ploči je otvor za doziranje suhoga supstrata. U prihvatni bazen se dozira kukuruzna silaža i drugi planirani supstrati. U bazenu su ugrađeni mješači za supstrata koji se mogu uključiti ručno ili automatski (vremensko podešavanje). U bazenu je ugrađen mjerač nivoa.

1.1.1.Crpna stanica i energetski prostor

Crpna stanica i energetski prostor uključuje crpke za crpljenje supstrata u oba fermentora, crpke za crpljenje fermenitiranog mulja do separacije, izmjenjivač topline voda/voda sa cjevovodima hladne i tople vode i sve cjevovode za transport supstrata/mulja.

 1.2. Fermentor

U dva fermentora mezofilnoga tipa (svaki korisnog volumena 2 600 m3 ) sa potpunim miješanjem se kod temperature od 36 do 38 °C izvodi anaerobna obrada supstrata. Nivo supstrata u oba fermentora je u normalnom radu isti. Doziranje je automatizirano u programiranim vremenskim intervalima. U svakom fermentoru su ugrađeni po jedan vertikalan mješač i po dva horizontalna mješača. Mješači osiguravaju dobro miješanje dovedenoga supstrata sa postojećim sadržajem u fermentorima a istovremeno sprečavaju formiranje plivajućeg mulja i taloženje mulja na dnu fermentora. Eventualno istaloženi mulj se prikuplja u sabirnoj jami. Rad mješača je potpuno automatiziran. Za grijanje sadržaja fermentora u fermentorima su ugrađeni cijevni grijači. Topla voda za grijanje se dovodi iz izmjenjivača topline. Proces anaerobne obrade se izvodi pri konstantnoj temperaturi. Temperatura i nivo supstrata u fermentorima se stalno kontrolira. U procesu fermentacije proizvedeni bioplin se preko zahvata bioplina vodi u sistem za odvod bioplina. Ukoliko se javi potreba za smanjivanje koncentracije H2S u bioplinu (radi kvalitetnog sagorijevanja u bioplinskom motoru) u fermentore se upuhuje manja količina zraka. Dio H2S se na ovaj način oksidira u elementarni sumpor. U ovu svrhu je na krovu ugrađen sistem za eliminaciju H2S, koji obuhvaća puhalo za upuhavanje zraka i cijevnu armaturu. Sistem za eliminaciju H2S ima zbog sigurnosti ograničeno upuhavanje zraka do najviše 10 % volumske proizvodnje bioplina (min. granica eksplozivne smjese zrak/bioplin). Fermentori su klasične armiranobetonske izvedbe sa toplinskom izolacijom podne ploče, zidova i krovne ploče a djelomično su ukopani u teren. Za povremeno čišćenje preljevne cijevi iz fermentora je ugrađen elektromagnetni ventil.

1.3. Postfermentor sa integriranom plinohranom

 Koristi se kao prihvatni bazen za fermentirani supstrat i kao plinohrana. U postfermentoru se i dalje izvodi (samo manje intenzivan) proces anaerobne obrade mezofilnog tipa. Za grijanje sadržaja postfermentora je također ugrađen cijevni grijač. Topla voda za grijanje se dovodi iz izmjenjivača topline. Proces anaerobne obrade se izvodi kod stalno iste temperature. Temperatura i nivo substrata u fermentorima se permanentno kontrolira. U procesu fermentacije proizvedeni bioplin se preko zahvata bioplina ispušta u sistem za odvod bioplina. U postfermentoru su ugrađeni horizontalni mješači za homogeniziranje sadržaja postfermentora. Gornji dio bazena je prekriven sa membranskim plinohranom. Plinohrana je niskotlačne membranske izvedbe sa max. nadtlakom 3 mbar. Ugrađeni su sigurnosni nad i podtlačni ventili. Fermentiran sadržaj se mono crpkom prepumpava do separatora. Tekuća faza (centrat) se crpkom vodi u lagunu a po potrebi dio se može vratiti u prijemni bazen (za pospješenje fermentacije). U procesu fermentacije proizvedeni bioplin se ispušta u sistem za odvod bioplina. Postfermentor je klasične armiranobetonske izvedbe sa toplinskom izolacijom podne ploče, zidova a djelomično je ukopan u teren. U posfermentoru je ugrađen mjerač nivoa. Za osiguranje je ugrađen granični prekidač za alarm max. nivoa, dva mjerača temperature, analizator bioplina, mjerač nivoa plinohrana. Za povremeno čišćenje preljevne cijevi iz posfermentora je ugrađen elektromagnetni ventil.

1.4. Odvod bioplina (pješčani filter, plinski kompresori, baklja)

Bioplin se cjevovodom odvodi kroz pješčani filter do plinskih kompresora koji komprimiraju bioplin na cca 180 mbar. U slučaju podtlaka u usisnom cjevovodu tlačni prekidač prekida rad puhala. Na tlačnoj strani puhala su ugrađeni elektromotorni plinski zatvarači koji otvaraju cijev puhala u radu. Kod prekida rada kogeneracije višak bioplina se spaljuje na plinskoj baklji koja ima vlastitu automatiku.

 1.4.1.Kogeneracija GE Jenbacher GE 30

Bioplin se kontinuirano spaljuje u kogeneracijskoj jedinici (CHP). Projektirane količine i kvaliteta bioplina iz fermentora omogućuju trajan pogon CHP jedinice koja proizvodi 999 kW električne energije. CHP jedinica je smještena u objekt koji je potpuno opremljen da osigura siguran pogon (zaštita od buke, dovoljno zraka za izgaranje i hlađenje, detekcija plina itd) Toplina s CHP jedinice se odvodi u akumulatore topline – termouljni za toplinu na nivou cca 290°C i toplovodni (cca 98°C).

1.5.Separacija – FAN separatori

Digestat iz postfermentora se crpi monocrpkom u objekt separacije koji se nalazi na platformi na odlagalištu separata. Za separaciju se koriste FAN separatori koji se uključuju zajedno s monocrpkom digestata. Trafo-stanica 0,4/10 kv Za potrebe predaje u elektrodistributivnu mrežu HEP ODS proizvedena električna energija dovodi se na naponski nivo srednje naponske mreže.

1.6. Deponija kukuruzne silaže

Za skladištenje potrebne kukuruzne silaže neposredno uz mjesto upotrebe u bioplinskom postrojenju izrađeni su je horizontalni silosi. Pod silosa je izveden asfaltom kvalitete odgovarajuće za silirani materijal (polimerni asfalt). Ocjedne vode preko sabirne rešetke uzduž čela silosa vode se u sabirnu jamu bioplinskog postrojenja.

1.6.1. Deponija fermentirane biomase

 Za odlaganje suhe faza separacije (sadržaj suhe tvari cca 25%).

Tekuća faza separacije (centrat) vode se crpkom do lagune a moguće je i korištenje dijela količine za inokulaciju procesa – povratom u prijemni bazen.

1.7.Lagune

Lagune kapaciteta 100 000 m3 . U procesu separacije izdvojeni centrat se iz crpne stanice centrata crpi u lagune. Iz lagune se centrat transportira na poljoprivredne površine.

Za potrebe sakupljanja gnojovke iz farmi Gradec 1 i Gradec 2 a instaliran je sabirni bazen kapaciteta 250 m3 . Pomoću crpne stanice gnojovka se kontrolirano doprema u sabirni bazen bioplinskog postrojenja

2. Opis procesa prerade nusproizvoda

Sustavi upravljanja koji se primjenjuju su: HACCP, ISO 9001:2008 i ostala dokumentacija koju zahtjeva zakonska regulativa.

Primjenjuje se sustav upravljanja na razini tvrtke Agrokor Energija d.o.o. i interna dokumentacija sa procedurama.

2.1.Anaerobna digestija

Kao supstrat za proizvodnju bioplina i digestata koristi se stajski gnoj sa svinjogojske farme Gradec i farme za tov junadi Poljanski Lug, kukuruzna silaža, nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 2 i 3 nakon toplinske obrade-prerade (sterilizacije) te biorazgradljivi neopasni otpad prihvatljiv u postupcima oporabe za proizvodnju anaerobnog digestata.

Slika 1. Prostor za preradu nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3; izvor: autor

NŽP materijal kategorije 3 se iz ovlaštenog  vozila koje je registrirano u Ministarstvu poljoprivrede odlaže u spremnik za krv (ako je nusproizvod u tekućem stanju) ili u prihvatni spremnik NŽP-a.

Slika 2. Istovar ovlaštenog vozila za prijevoz nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3. u prijemni spremnik prostora za preradu; izvor: autor

Iz navedenih spremnika se automatski prebacuje u sterilizator uz prethodno usitnjavanje i detekciju metala. Krv se direktno pumpa u sterilizator (max. udio krvi u punjenju 30%). Po završetku punjenja materijal se zagrijava koristeći toplinsku energiju akumuliranu u termo ulju (koje je zagrijano na izmjenjivaču topline predajom topline ispušnih plinova bioplinskog motora).

Slika 3. Prijemni spremik za nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 3.

Slika 4. Zatvoreni sustav konvejera sa puževima za transport nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3. od prijemnog spremnika do mlina za usitnjavanje; izvor: autor

Slika 5. Mlin za usitnjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3.; izvor: autor

Slika 6. Traka za transport usitnjenih nusproizvoda od mlina do sterilizatora sa metal detektorom; izvor: autor

Slika 7. Spremnik za tekuće nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 3.; izvor: autor

Slika 8. Uređaj za sterilizaciju nusproizvoda kategorije 3.; izvor: autor

Automatski regulator tlaka održava tlak u sterilizatoru od 3 bara. Zagrijavanje se vrši do 133 °C te u tom trenutku počinje mjerenje vremena u trajanju od 20 minuta za koje ni u jednom trenutku temperatura ni tlak ne smiju pasti ispod tih vrijednosti. Nakon sterilizacije sterilizirani se materijal, pomoću zaostalog pred tlaka, transportira u spremnike za odlaganje izvan prostora za toplinsku obradu.

Slika 9. Spremnici za skladištenje steriliziranih nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3. ; izvor: autor

2.2 Skladištenje steriliziranih nusproizvoda

Iz tih spremnika se sterilizirani materijal odvodi u anaerobne fermentore, ili se cisternama putem ovlaštenih prijevoznika transportira do drugih bioplinskih postrojenja. U svakom fermentoru su ugrađeni po jedan vertikalan mješač i po dva horizontalna mješača. Mješači osiguravaju dobro miješanje supstrata, sprječavaju formiranje plivajućeg mulja i taloženje mulja na dnu fermentora. Za grijanje sadržaja fermentora koriste se ugrađeni cijevni grijači. Obrada supstrata anaerobnom digestijom odvija se u mezofilnom području (od 36 do 38 °C). Temperatura i razina supstrata u fermentorima stalno se kontrolira, a proizvedeni bioplin se odvodi sustavom za odvod bioplina.

Nakon anaerobne obrade u fermentorima supstrat se prelijeva u postfermentor s integriranom plinospremom. Postfermentor se koristi kao prihvatni bazen za fermetnirani supstrat i kao plinosprema. U postfermentoru se i dalje provodi proces anaerobne razgradnje mezofilnog tipa (samo manje intenzivan). Bioplin se cjevovodom odvodi kroz pješčani filtar, preko sušača zraka i filtera sa aktivnim ugljenom do plinskih kompresora koji komprimiraju bioplin na cca 180 mbar. U slučaju podtlaka u usisnom cjevovodu tlačni prekidač prekida rad kompresora. Na tlačnoj strani kompresora ugrađeni su elektromotorni plinski zatvarači koji otvaraju cijev kompresora u radu. U slučaju ispada kogeneracije višak bioplina se spaljuje na plinskoj baklji. Plinska baklja ima vlastitu automatiku.

2.3.Pomoćni proces

Proizvodnja toplinske i električne energije-kogeneracijska jedinica

Bioplin kontinuirano izgara u dvije kogeneracijske jedinice (CHP). Projektirane količine i kvaliteta bioplina iz fermentora i postfermentora omogućuju trajan pogon CHP jedinica koje proizvode 1 MW električne energije. CHP jedinice su smještena u kontejner potpuno opremljen da osigura siguran pogon (zaštita od buke, dovoljno zraka za izgaranje i hlađenje, detekcija plina itd). Toplina s CHP jedinica se odvodi u akumulatore topline – termouljni za toplinu na razini do max. 300 °C i toplovodni do max. 98 °C. Toplinska energija iz kogeneracije koristi se za zagrijavanje fermentora bioplinskog postrojenja te ostalih (sadašnjih i budućih) korisnika toplinske energije.

Proizvedeni digestat odvodi se na uređaj za ugušćivanje digestata. Ugušćivanjem digestata smanjuje se volumen digestata (i do 7 500 t/godišnje). Za smanjenje emisija u zrak na izlazu uređaja za ugušćivanje digestata koristi se uređaj za kemijsko pranje otpadnog zraka.

Ugušćeni digestat separira se na FAN separatorima te se suha faza (cca 25% suhe tvari) privremeno odlaže na platou, a tekuća faza se upušta u postojeće lagune na lokaciji postrojenja. Digestat se koristi za prihranu poljoprivrednih površina.

3. Kontrola procesa prerade nusproizvoda životinjskog podrijetla i utvrđivanje sljedivosti  

3.1. Zakonska regulativa

Nakon izgradnje i dobivanja uporabne dozvole, bioplinsko postrojenje dužno je prije početka rada i korištenja nusproizvoda životinjskog podrijetla u bioplinskom postrojenju sukladno članku 28. i 29. Uredbe EU  1069/2009, a temeljem HACCP studije i njenom implementacijom ishoditi Rješenje o korištenju nusproizvoda u bioplinskom postrojenju.

Sama procedura se provodi na način da u prvi inspekcijski nadzor dolazi tročlano stručno povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede-Uprava za veterinarstvo, pregledava i odobrava ili ne odobrava napisanu HACCP studiju, te pregledava postrojenje u smislu izgrađene infrastrukture sukladno check listi Uredbe.

Nakon I odobravanja, tročlano povjerenstvo dolazi drugi puta u nadzor, te kontrolira procese, radne postupke i procedure koje su propisane HACCP studijom. Nakon II odobravanja, Uprava za veterinarstvo svake godine redovno dolazi jednom u nadzor na bioplinsko postrojenje, a može doći i ne najavljeno u inspekcijski nadzor baš kako bi utvrdili da li se navedeno postrojenje pridržava svih pravila i zakona u cilju sprečavanja širenja bolesti opasnih po zdravlje ljudi i životinja.

Obaveze bioplinskog postrojenja su na dnevnoj i mjesečnoj bazi vođenje mnoštva evidencija,  procedura i analiza kako bi moglo dokazati prilikom nadzora da se poštuje zakonska regulativa.

U nastavku se nalaze zapisi koje se vode na dnevnoj bazi kako bi se čitav proces nadzirao i držao pod kontrolom. HACCP studijom su propisane procedure, kontrolne i kritične kontrolne točke i mjere koje se poduzimaju kako bi se spriječila bilo kakva opasnost (bilo da se radi o kemijskoj, fizičkoj ili biološkoj opasnosti).

Tablica 1. Lista zapisa BPP Gradec

Sanitacija objekta za sterilizaciju NŽP-a	ZP-1	01	00	1 god.
Sanitacija garderoba i sanitarija	ZP-2	01	00	1 god.
Evidencija prijema nusproizvoda	ZP-3	01	01	2 god.
Sastanak HACCP tima	ZP-4	01	01	2 god.
Evidencija praćenja rada cookera	ZP-5	01	00	2 god.
Verifikacija HACCP sustava	ZP-6	01	00	2 god.
Plan održavanja opreme, plan osposobljavanja i plan internih audita	ZP-7	01	00	2 god.
Pokretanje i završni izvještaj interne prosudbe	ZP-8	01	00	2 god.
Izvještaj o osposobljavanju	ZP-9	01	00	2 god.
Zapis o nesukladnosti/preventivnoj radnji	ZP-10	01	01	2 god.
Praćenje štetnika	ZP-11	01	00	2 god.
Popis zakonskih i normativnih referenci	ZP-12	01	00	2 god.
Zapisnik održavanja opreme	ZP-13	01	00	2 god.
Validacija	ZP-14	01	00	2 god.
Verifikacija pranja i dezinfekcije vozila	ZP-15	01	00	2 god.
Zapis o pripremi otopine za dezobarijeru	ZP-16	01	00	2 god.
Zapis o umjeravanju metal detektora	ZP-17	01	00	2 god.
Zapis o izvozu digestata	ZP-18	01	01	2 god.
Zapis o kontroli radnog okoliša	ZP-19	01	01	2 god.
Lista registriranih prijevoznika kateg. II i III	ZP-20	01	01	2 god.
Lista registriranih dobavljača kategorija II i III	ZP-21	01	01	2 god.

3.2. Sljedivost, kontrola prerade i odvoza nusproizvoda

Sljedivost nusproizvoda na prijemu je omogućena je na način da se prati nusproizvod kroz komercijalni dokument koji prati pošiljku i internu Evidenciju na prijemu sirovina (ZP-3) te je moguće znati kojeg dana je stigao točno specifičan nusproizvod, koje kategorije, od kojeg specifičnog dobavljača i u kojoj specifičnoj količini.

Slika 10. Komercijalni dokument sukladno EU Uredbi 1069/2009 i 142/2011 koji prati svaku pošiljku; izvor: autor

Osim internih evidencija čitav pogon je pod konstantnim nadzorom Uprave za veterinarstvo preko kompjuterske aplikacije Nusproizvodi, gdje u svakom trenutku nadležni inspektori mogu utvrditi koliko nusproizvoda je došlo na postrojenje, od kuda i koje kategorije. Dijagram tijeka je dokument koji propisuje koja se radnja radi prilikom dolaska vozila, odnosno zaprimanja nusproizvoda. Nakon istovara u spremnik vrši se mehaničko čišćenje vozila, pranje sa sredstvima (kiseline i lužine) i dezinfekcija  vozila koju obavlja ovlaštena veterinarska organizacija.

Također, sljedivost tijekom prerade se prati putem kompjuterskog programa uređaja za sterilizaciju (cookera) na način da isti bilježi sve šarže proizvedene u jednom danu te njihove količine. Osim kompjuterskog zapisa, zapisi od svake šarže se printaju i spremaju za to predviđene registratore.

Slika 11. Program nadzora čitavog procesa prerade nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3.; izvor: autor

Isto tako se prati sljedivost otpreme dobivenih proizvoda za druga postrojenja koja se vodi putem iste aplikacije Nusproizvodi u kojoj se vodi količina odvezenih dobivenih proizvoda, naziv prijevoznika koji je odvezao dobivene proizvode, datum odvoza, prijevozno sredstvo, registracijski broj sredstva, broj otpremnice i mjesto na koje je odvezen dobiveni proizvod.

Isto tako nakon završetka prerade nusproizvoda, čitav se pogon detaljno čisti, pere i dezinficira o čemu postoje zapisi, a koji se verificiraju od strane VHT-a. Čitavo postrojenje ima detaljno razrađen i implementiran plan DDD mjera koje služe kako bi cijeli sustav bio pod kontrolom od štetnika, glodavaca i ostalih štetočina. Prati se zakonska regulativa i radi se konstantno na unapređenju HACCP sustava, kako bi se napravila revizija ukoliko je potrebno.  

4. Zaključak

Nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi mogući su izvor opasnosti za javno zdravlje i zdravlje životinja. Prethodne krize povezane s izbijanjima slinavke i šapa, širenjem transmisivnih spongiformnih encefalopatija kao što su goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) i pojava dioksina u hrani, ukazale su na posljedice nepravilnog postupanja s određenim nusproizvodima životinjskog podrijetla na javno zdravlje i zdravlje životinja, sigurnost hrane i prehrambenog lanca te povjerenje potrošača. Nadalje, takve krize mogu imati i širi negativni utjecaj na čitavo društvo zbog toga što utječu na socijalni i gospodarski položaj poljoprivrednika i predmetnih industrijskih sektora te na povjerenje potro­šača u sigurnost proizvoda životinjskog podrijetla. Izbijanja bolesti mogu također imati negativne posljedice na okoliš, ne samo zbog problema povezanih s odlaganjem, nego i u pogledu biološke raznolikosti.

Napredak znanosti i tehnologije mogu dovesti do razvoja postupaka kojima se rizici za javno zdravlje i zdravlje životinja otklanjanju ili svode na najmanju moguću mjeru. Odlaganje svih nusproizvoda životinjskog podrijetla nije realistično budući da bi to dovelo do pojave neodrživih troškova i rizika za okoliš. S druge je strane jasno da je u interesu svih građana da se široki niz nusproizvoda životinjskog podrijetla sigurno koristi za različite namjene na održiv način, no pod uvjetom da se zdravstveni rizici svedu na najmanju moguću mjeru. Široki se niz nusproizvoda životinjskog podrijetla zaista i koristi u važnim proizvodnim sektorima, kao što su farmaceutska i kožna industrija te industrija hrane za životinje.

Nove tehnologije koje se razvijaju pružaju korisne načine stvaranja energije na temelju nusproizvoda životinjskog podrijetla. Kako bi se uzeo u obzir napredak znanosti i tehnologije u tom području, te je tehnologije bilo potrebno odobriti kao metode prerade za uporabu nusproizvoda životinjskog podrijetla. S aspekta sirovine za proizvodnju bioplina nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 3 predstavljaju odličnu sirovinu koja daje u prosjeku od 550-600 m³ bioplina, odnosno 1 tona prerađenih nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3 zamjenjuje gotovo 3 tone kukuruzne silaže. Zato je korištenje nusproizvoda životinjskog podrijetla u proizvodnji bioplina uz zadovoljavanje zakonske regulative po pitanju sprečavanja negativnih posljedica na okoliš, zdravlje ljudi i životinja, odlično rješenje kako iskoristiti nusproizvode i dobiti novu vrijednost.

5. Literaturni navodi

1. Elaborat tehničko-tehnološkog rješenja BP Gradec, travanj 2012. godine
2. Elaborat gospodarenja otpadom, Energija Gradec d.o.o. za obavljanje djelatnosti oporabe (postupak oporabe (R3)) na lokaciji bioplinskog postrojenja u Gradecu, studeni 2015. godine
3. Stručna podloga za ishođenje Okolišne dozvole-bioplinsko postrojenje Gradec, za obradu otpada anaerobnom razgradnjom Općina Gradec, Zagrebačka županija Zagreb, ožujak 2016.
4. Istraživanja i obilazak postrojenja, Marko List, rujan 2017. godine