Imamo li kapacitete za uspostavu sustava održivog gospodarenja otpadom u RH?
Zbrinjavanje otpada koji svakodnevno nastaje problem je sa kojim se ljudski rod susreće na svakodnevnoj bazi.
U globalnom svijetu svakodnevno povećanje količina otpada stvara prijetnju kvaliteti našeg okoliša, utječe na zdravlje ljudi i veliki je problem u lokalnim i regionalnim zajednicama.
Održivo gospodarenje otpadom važan je dio sustava gospodarenja koji se zasniva na postupcima koji su usmjereni na smanjenje, sakupljanje, kompostiranje i oporabu, recikliranje i zbrinjavanje te primjenu načina postupanja s otpadom na način koji je održiv uz sudjelovanje svih razina javne vlasti (države, županija, gradova i općina).
Temelji politike gospodarenja otpadom reguliran je u EU kroz nekoliko zakonodavnih okvira od kojih su najznačajnije Direktive:97/C76/01, 74/442/EEC, 1999/31/EZ, 2008/98/EZ, svaka od direktiva govori da se sa otpadom mora postupati na način da ne predstavlja rizik za vodu, tlo, zrak, floru ili faunu, bez stvaranja buke i smrada, odnosno bez utjecaja na okoliš u smislu promjene krajobraza.
Republika Hrvatska se nalazi u procesu uspostave sustava održivog gospodarenja otpadom koje proizlaze iz Ugovora o pristupanju EU i europskih Direktiva koje su zakonodavni akti kojima se utvrđuje cilj koji sve države članice moraju ostvariti.
Ciljevi koji su postavljeni pred RH su:
- Smanjenje količina biorazgradivog otpada na odlagalištima do 31. prosinca 2020. godine na 35 % od ukupno proizvedenog biorazgradivog otpada u 1997. godini
- Usklađenje uvjeta postojećih odlagališta u RH
2.1. Opći uvjeti su:
a) Kontrola vode i upravljanje vodama sa odlagališta
b) Kontrola odlagališnog plina
c) Stabilnost odlagališta
d) Zaštita tla
e) Izbjegavanje opasnosti po ljude, životinje i biljke
f) Ograđivanje odlagališta
Obaveza je RH da osigura postupno smanjenje otpada na postojeća odlagališta u skladu sa maksimalnim godišnjim količinama do 31.12.2017. na 800.000 tona. Da li smo ostvarili taj cilj?
Reći će nam Europska komisija kojoj je Republika Hrvatska obavezna dostavljati Izvješća o provedbi i ispunjavaju ciljeva.
Kako to sve ispunjavanje obaveza iz Direktiva ne bi bilo mrtvo slovo na papiru, spomenuti ću samo neke od tužbi koje je Komisija Europskih zajednica podnijela pred sudom EU u 2017. godini protiv Bugarske, Slovenije i Rumunjske, a još 2003. godine protiv Italije, te 2014. godine protiv Grčke. Europski sud može inicijalno izreći financijske kazne zbog neispunjenja obaveza što nije rijedak slučaj da su države članice EU plaćale ogromne financijske „penale“ zbog neispunjenja obaveza.
Da li može ZOGO (Zakon o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13 i njegove izmjene NN 73/17) kao i njegovi pod zakonski akti za provedbu biti dobra podloga za ispunjenje ciljeva koja nam je zadala Europska komisija, to ćemo tek vidjeti!
Kako jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju odlučujuću ulogu u ispunjenju obaveza koje je RH preuzela stupanjem u članstvo EU i da li će se to moći ostvariti najvećim dijelom ovisi o kapacitetima, znanju, tehničkoj i logističkoj opremi, te sposobnosti rukovodećih kadrova u općinama, gradovima i županijama sa jasnim ciljevima i vizijama.
Unatoč svijesti građana o značenju uspostave i implementacije ovakvog sustava održiva gospodarenja otpadom, potrebna je intenzivnija koordinacija tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave i isporučitelja javnih usluga kako bi se pomaknuli sa dna tablice sa slike.